SRCE DA TI PUKNE Dženanu i Edisu su prije dvije sedmice u udesu stradala oba roditelja: Ovo su njihove potresne riječi!

Dvije sedmice nakon ogromne tragedije u kojoj su u saobraćajnoj nesreći smrtno stradali supružnici Refik (42) i Denisa (39) Veletanlić tuga ne izlazi iz Prekosanja kod Bosanskog Novog. U porodičnoj kući stradalih, donedavno punoj smijeha, sreće i radosti, planova za budućnost, sada se dva preko noći odrasla mladića, njihovi sinovi Dženan (20) i Edis (18), bore da sami nastave dalje. Kažu, sada imaju samo jedan drugoga.

- Mi smo jedan za drugoga tu i mi smo sada kao jedno. I uspjet ćemo sigurno - govori tiho Dženan dok rukom miluje jednu od fotografija prerano izgubljenih roditelja. 

Priča da su se njih dvoje mnogo voljeli i njih naučili da se „u životnim nedaćama uvijek nekako dočekaju na noge``. Strašno im nedostaju. 

- Svako jutro se probudim i mislim da će se vratiti, da kasne, da će doći. To je osjećaj koji se ne može opisati. A onda kada malo dođem sebi, znam da ih više nema. Ali, znam da će uvijek paziti na nas i samo želim da, već kad su otišli, znaju da ćemo uspjeti, da ćemo biti ljudi... Da budu ponosni na nas, jer ćemo pokazati kako su nas odgojili i kako su nas pripremili za život - kaže Dženan.

On se predano brine o svom mlađem bratu Edisu, koji pohađa četvrti razred Gimnazije u Bosanskom Novom. Dženan radi i kao konobar u jednom kafiću. Breme života spustilo se na njegova nejaka pleća. Jaka su i sjećanja na roditelje. Oca pamti kao vedrog, uvijek spremnog na šalu, nasmijanu majku koja je očevu šalu rado prihvatala. 

Velika podrška

U sjećanjima je i očevo rano ustajanje, svako jutro loženje vatre, obavezno pripremanje doručka, majke koja je predano vodila brigu o njima. Imali su svu ljubav ovog svijeta koja je u samo jednu trenu nestala.

- Teško je, izgubili smo naše najveće oslonce i našu najveću podršku, ali osjećam da sam dužan prema roditeljima da dignem glavu i da krenem dalje i da ja budem i otac i mati svom bratu, kao što će i on meni biti, i da budemo podrška jedan drugome - priča Dženan, koji želi ispuniti želju roditelja, da nastave dalje sa životom, da on i Edis završe školu... 

Kaže da su se u ovim nesretnim trenucima mnogi našli blizu njih. Dosta ljudi zove, tu su i porodica, prijatelji, komšije, mnogi znani i neznani koji im žele pomoći. Svima su mnogo zahvalni. 

- Ima još dobrih ljudi koji nas nisu ostavili same - zahvalan je Dženan, koji od tragedije   spava u očevoj i majčinoj sobi. 

I tu je Edis s njim. Kažu da su tu u toj sobi prepunoj uspomena najsigurniji. 

Otvoreni računi

Oni koji žele pomoći Edisu i Dženanu u ovim za njih preteškim trenucima sredstva mogu uplatiti na račune koji su otvoreni u „Hypo Alpe-Adria banci“ Banja luka na ime Edisa Veletanlića. Brojevi računa su 5520261649208697-BAM, potom 16492035 EUR i 16492043 USD. 

Svaki dan prolaze pored mezarja

Mezarje na kojem su  ukopani Refik i Denisa od porodične kuće Veletanlića udaljeno je tek stotinjak metara. Dženan i Edis svaki dan prolaze pored njega. I na tom mjestu tuge opet se bude sjećanja. 

- Majka nas je uvijek mazila, nekako više Edisa. A on je, kao, bio čvrst, nije dao do sebe, pa sam joj govorio: „Mama, i ja sam ti sin pa možeš malo i mene maziti. Ja sam veća maza od brata.“ I uvijek je tu nekako bio smijeh - prisjeća se Dženan.