Jedan od prijatelja za portal Doznajemo.com ispričao nam je kako su dvojica nastradalih drugova krenuli na posao kad se dogodila nesreća. Obojica su bili, kako kaže njihov prijatelj, marljivi, vrijedni i pošteni momci. Bemir je u učestvovao u raznim humanitarnim akcijama i putem društvenim mreža za mnoge ugrožene porodice prikupljao novčana sredstva i hranu. Bio je veliki humanista – dodaje njegov prijatelj.
Herić Bemir, moglo bi se reći po njegovom statusu na Fejsbuku postavljenom četiri dana prije fatalne nesreće, 11.01.2015. godine, kao da je predosjetio ovu nesreću. Postavio je na svoj zid emotivnu pjesmu od Džeja čiji tekst govori o putu bez povratka…
Šta da kažem ocu kad me pita, gdje sam, s kim sam kako sam, šta radim. Šta da kažem, šta da slažem sad, a da ga ne rastužim, da mu bol ne pričinim. Nedjelja i svi ste tu, sve podsjeća na sreću, nedjelja al` više vas ja zagrliti neću, nedjelja, i svi ste tu, a mene sada nema. Daleko negdje sad, na put bez povratka vaš sin se sada sprema.
Oproštajni transparent
Nakon nesreće, na jednoj od zgrada u centru Banovića se pojavio i transparent uz oproštajnu poruku prijatelja nastradalih mladića: ”Ljudi kao vi nikada ne umiru”, piše u toj poruci.
Nema komentara:
Objavi komentar