Dok se niz blagu padinu planine Majevice spuštamo ka prigradskom bijeljinskom naselju Hase, s valova “Bobar radija” u sklopu jedne reklame čuje se pjesma koja je nekadašnje generacije dizala na noge: “Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana”.
Skladište policije
Nedaleko od tog mjesta, od Hasa, na lokalitetu poznatom kao Jabanuša, smješteno je srce “Titove Jugoslavije”, odnosno mjesto ukrštanja koordinata od Vardara pa do Triglava i od Đerdapa pa do Jadrana.
Reklama je završila, s njom i pjesma, koja nas je odvukla u nostalgična sjećanja i na dane kada smo se svi dizali na “Hej, Slaveni”, baš kako je to u svojoj pjesmi opisao Đorđe Balašević...
Od Hasa, iz pravca Tuzle, skreće se desno ka srcu “Titove Jugoslavije”. Mjesto sučeljavanja već opisanih koordinata, odnosno meridijana i paralela, decenijama je bilo “naseljeno” radijskim antenama odakle se slao kratkovalni signal Radija Jugoslavije ka svim stranama svijeta.
Ipak, put do centra Jugoslavije nismo mogli u potpunosti realizirati. Visoka ograda s bodljikavom žicom ogradila je 100 hektara prostora, a u portirnici zatičemo službenika MUP-a RS, koji nam kaže da od tog mjesta ne možemo dalje kroz ulaznu kapiju.
- Objekt, odnosno ovaj prostor je zaštićen. Bez dozvole iz Beograda nećete moći unutra - govori on.
Neznatan dio tog prostora, kao protivuslugu za policijski nadzor, MUP RS koristi za “skladištenje” automobila zaplijenjenih u akcijama nadležnih organa. Pokušavamo s druge strane jasnije vidjeti “srce Jugoslavije”, pa krećemo makadamom ka selu Modran, gledamo, razgledamo, ali bezuspješno. Srce “Titove Jugoslavije” zaraslo je u korov, ostala su upozorenja da je metalna ograda pod visokim naponom, a policija i dva radnika čuvaju opremu (releje, antene i druge stvari) od eventualnih krađa.
Direkcija Srbije
Nakon bezuspješnog lutanja semberskom ravnicom ponovo smo pred portirnicom. Dobivamo broj Milorada Vujovića, posljednjeg direktora i glavnog i odgovornog urednika Radija Jugoslavije, danas zastupnika Međunarodnog radija Srbije u fazi prestanka rada...
Titova Jugoslavija raspala se u krvavim ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća, a signal Radija Jugoslavije ugašen je, poslije 79 godina postojanja, 31. jula ove godine.
- Osamdesetih godina prošlog stoljeća izgrađen je kratkotalasni centar Radija Jugoslavije u okolini Bijeljine, odnosno u srcu nekadašnje zajedničke domovine. U najboljim vremenima naši kratkotalasni predajnici mogli su “dobaciti” do Australije, a obično bismo znali reći da je tamo gdje se Radio Jugoslavija ne čuje - kraj svijeta. Osnovani smo 8. marta 1936. godine, primjerice šest godina prije Glasa Amerike, a u vrijeme Drugog svjetskog rata naš signal se prostirao s planine Ural - kaže Vujović za “Avaz”, napominjući kako je ovaj radio u najboljim vremenima zapošljavao blizu 300 radnika.
Gašenjem signala Radija Jugoslavije, potom i Tanjuga, prema riječima Vujovića, nestaju mediji koji su dali nemjerljiv značaj u borbi protiv fašizma. Reporteri Radija Jugoslavije izvještavali su sa svih frontova u Drugom svjetskom ratu, a riječ je o mediju bogate tradicije osnovanom, dakle, u Kraljevini Jugoslaviji.
- Radio Jugoslavija ili Tanjug nisu se morali ugasiti. Država ih je mogla transformirati i modernizirati. Međutim, država se odlučila na povlačenje iz vlasničke strukture, što je neminovno vodilo njihovom kraju. Mi smo imali sve neophodne dozvole za emitiranje signala iz BiH. Dozvolu RAK-a, posjedovali smo frekvenciju koja je međunarodno koordinirana u Ženevi - napominje Vujović.
Radio Jugoslavija, usljed manjka sredstava, smanjivao je svoje kapacitete. Predajnik iz srca Jugoslavije snage 2.000 kW reduciran je na 500, a potom i 200 kW aktivne snage. Na kraju predajnik reducirane snage u potpunosti prestaje s radom.
- Nama je za održavanje sistema i emitovanje programa na godišnjem nivou potrebno oko milion eura. Ta cifra je neuporedivo manja od one koju, recimo, Hrvatska, Bugarska ili Rumunija izdvajaju za svoje kratkotalasne radiostanice - ističe Vujović.
Tako je poslije 79 godina djelovanja signal Radija Jugoslavije ugašen 31. jula 2015., a saopćenje o prestanku rada pročitano je na 12 jezika i poslano na pet kontinenata svijeta. Inače, Radio Jugoslavija, kaže Vujović, poseban je značaj imao u ekspanziji Pokreta nesvrstanih, kada je Jugoslavija igrala veoma važnu ulogu u tom trećem svjetskom bloku, u periodu hladnog rata.
- Imali smo jedno vrijeme podršku arapskih zemalja. Mnogo toga se promijenilo nakon tzv. arapskog proljeća - govori on.
Šta će biti sa 100 hektara zemlje, predajnicima, antenama, objektima i drugim stvarima koje se čuvaju na lokalitetu Jabanuše.
- O tome će odlučivati Direkcija za imovinu Srbije. Međunarodni radio Srbija je u fazi prestanka rada i mi pratimo postupak preuzimanja vlasništva - kaže na kraju Milorad Vujović, posljednji direktor te glavni i odgovorni urednik Radija Jugoslavije.
Životić: Čekamo radne knjižice
Marko Životić je 23 godine bio tonac na Radiju Jugoslavija, odnosno kasnije u Međunarodnom radiju Srbija. U izjavi za B92, nakon gašenja signala, naveo je kako ljudi koji su odlučivali u biti nisu znali šta je Radio Jugoslavija.
- Čekamo kao da nam daju neke pare, da dobijemo te radne knjižice i da svako ode na svoju stranu - izjavio je Životić za B92.
Kratkovalna frekvencija je i vojna frekvencija
Inače, program na kratkim valovima je nemoguće ometati, a oni se koriste u vojne svrhe i u vrijeme ratova kao veza s ostatkom svijeta. Nažalost, u našoj zemlji ne postoji radiostanica koja bi program emitirala na stranim jezicima kao, recimo, “Glas Bosne i Hercegovine” i koja bi bila servis našoj mnogobrojnoj dijaspori.
Šta bi bilo kada bi se Englezi odrekli BBC-ija
Radnici Radija Jugoslavije završili su na ulici, a oni se ne mire s postupkom države Srbije o povlačenju iz vlasništva te navode kako iste ili slične servise ima 20 zemalja Evropske unije.
- Šta bi bilo kada bi se Englezi odrekli BBC-ija, Nijemci DW-a ili Amerikanci Glasa Amerike - pitaju se nezadovoljni radnici.
Nema komentara:
Objavi komentar